Negdje sam pročitao jednu definiciju inteligencije, koja kaže: „Inteligencija je sposobnost rješavanja problema“. Moram reći da mi se ta definicija jako sviđa (iz knjige R.T.Kiyosaki „Zašto želimo da se obogatite“ – obavezno pročitati).  Ako bi analizirali na primjer, svoju financijsku situaciju i svoju sposobnost rješavanja financijskih problema, kako bi se mogli  okarakterizirati u tom pogledu, kao pojedinci ali i kao društvo i država? Mislim da bi, na žalostFinancijska edukacija, odgovor bio dosta poražavajući za nas. Zašto je to tako? Naravno, dobrim dijelom je to zato jer nas naš sustav obrazovanja ne podučava financijskim znanjima i vještinama. Financijska edukacija nije na listi predmeta nijedne škole. Naše školstvo nas uči kako postati nečiji zaposlenik, kako primati plaću i jednog dana otići mirovinu; nitko nas ne podučava kako postati poduzetnik, kako se obogatiti i kako živjeti svoje snove.

Ali, da ne ispadne kako se žalimo i kako je uvijek netko drugi kriv za naše probleme, trebamo malo  pogledati sebe i reći kako većina i ne želi da se financijski obrazuje jer je zgodnije da se netko drugi pobrine za nas. Tony GaskinsTko? Država, poslodavac, naša obitelj, svejedno. Glavno da to nije naša odgovornost. Međutim gorka je istina da su ta vremena prošla. Izgleda da ćemo se ipak mi sami morati probrinuti za sebe i svoju budućnost. Ljudi danas mnogo ranije idu u mirovinu i žive sve duže. Mirovinski i zdravstveni sustavi to više ne mogu podnijeti. Medicinska skrb postaje sve naprednija, istina, tu se okreću veliki novci, ali na žalost sve više je ljudi koji traži tu skrb a sve manje je ljudi koji imaju novaca. Jaz između bogatih i siromašnih je sve veći, tako da sve više ljudi treba i socijalnu pomoć države koja to više ne može izdržati.

Ljudi su općenito, pa tako i u našoj državi, navikli primati pomoć. hocu posaoPogotovo volimo pomoć države, to nam je najdraže. Što je i za očekivati, jer ipak svi mi izdvajamo sredstva za funkcioniranje te iste države u obliku raznih poreza. Poljoprivrednici očekuju poticaje svake godine, brodogradilišta očekuju sanaciju, studenti očekuju besplatno školstvo, državni službenici očekuju siguran kolektivni ugovor itd. Balon će puknuti, samo je pitanje trenutka. Da mi ne bi čekali taj trenutak skrštenih ruku, potrebno je da postanemo svjesni potrebe da se promijenimo i pokrenemo kako bi u moru raznih poslovnih prilika pronašli  neku prikladnu za nas. Za početak je potrebno da promijenimo naš mentalitet i da počnemo razmišljati na način da mi ne moramo biti nečiji zaposlenici, da ne moramo ovisiti o tome koliko je danas otvorenih radnih mjesta na burzi rada, kakvo je stanje gospodarstva u državi, kako se kreću globalni ekonomski procesi itd…

Ne možemo dopustiti da naš život ovisi o svemu tome a ne ovisi o nama samima. Zapišimo na papir koje sve poslove možemo raditi, koje sve vještine posjedujemo, provjerimo što nam je sve potrebno da otvorimo  obrt ili firmu. budi svoj sefMožemo početi i sa nekim honorarnim poslom (internet biznis je idealan za to jer danas više-manje svi posjedujemo računalo i internet vezu) pa i uz stalan posao koji trenutno radimo. Vjerujte mi, čim počnete razmišljati na taj način, čim se pokrenete i postanete otvoreni za razne poslovne prilike, osjetiti ćete životnu energiju kako struji kroz vas. Neopisiv osjećaj. Kad bi nas barem  deset posto  razmišljalo na taj način, ne bi više vladao pesimizam i osjećaj bespomoćnosti. Ne bismo više provodilli vrijeme na raznim prosvjedima protiv nekoga ili nečega, nego bi uzeli stvar u svoje ruke i svoj život učinili boljim i uspješnijim.

.

 

Categories: Blog